Problem je bio drugačiji.
Kad ti neko traži da mu ispišeš ime, nemaš prostora za grešku. Nema "probaj ponovo".
Ili pogodiš odmah, ili si razočarao nekoga ko ti je verovao.
A ručno pisanje, koliko god da sam u njemu dobar, ima jedan problem: sporo je.
Ne mogu da sednem i pišem hiljadu imena dnevno, koliko god da mi ljudi traže.
Mesecima sam eksperimentisao...
Skenirao sopstveni rukopis, testirao, sređivao, bacao verzije koje nisu bile savršene, počinjao ispočetka.
Pritisak je bio ogroman.
Dok su drugi čekali da priznam poraz i vratim se "šaranju" kao neuspelom hobiju.
Mogao sam da odustanem tu. Skoro jesam.
Ali umesto da prestanem da pokušavam, napravio sam aplikaciju koji uzima moj stvarni rukopis i pretvara ga u šest različitih verzija tvog imena, istog trenutka.
Ne AI koji izmišlja slova. Moja ruka, moj stil, samo brže.
Tako je nastala Metoda 3+3.
Da, iz svih onih trenutaka kad su svi oko mene čekali da priznam poraz.
Pazi sad ovo.
Uđi u bilo koji tržni centar i videćeš istu sliku iznova:
- iste majice
- isti dizajn
- ista H&M ili Zara uniforma
Znaš, možeš da kupiš najskuplji brend na svetu, ali i dalje ćeš izgledati kao svi drugi.
Jer ono što nosiš je poruka o tome ko si ti.
Verujem da poruka koja glasi "kupio sam ono što je kupilo još 50.000 ljudi" nije poruka koju želiš da pošalješ.
Tako izgledaš kao i svi drugi.
Zato sam napravio nešto što ne postoji na policama nijedne radnje. Majicu koja nosi samo jedno ime.
Tvoje ime.
(ili ime nekoga ko ti je drag)
Ispisano u FUSO stilu koji sam gradio godinama, pre nego što sam shvatio da ga traži stotine hiljada ljudi.
- Nema dva ista rukopisa.
- Nema dve iste majice.